Imunoterapija kod raka: monoklonalna antitela

TABELA SADRŽAJA

Antitela su važan deo našeg odbrambenog sistema i imunološkog odgovora, a njihova  sposobnost da prepoznaju određena obeležja tj. karakteristike ćelije je upravo ono što se koristi u terapiji raka.

ANTITELA VS. ANTIGEN

Antitela su proteinski molekuli našeg odbrambenom sistema, takođe poznati pod pojmom imunoglobulini i imaju ulogu da prepoznaju strane ili oštećene sopstvene strukture u telu kao antigene. Antitela se na takve strukture vezuju i na taj način ih označe kao nešto što ćelije našeg odbrambenog sistema treba da unište tj. razgrade. Ovaj način odbrane našeg organizma od patogenih uzročnika bolesti upravo i jeste najvažnija prirodna funkcija antitela.

Kada je reč o raku, samoodbrana tela antitelima igra sporednu ulogu. Zašto je to tako? Na površini tumorskih ćelija veoma retko dolazi do “prezentacije” izuzetno promenjenih struktura, koje imuni sistem zaista može da prepozna kao strane, promenjene tj. tumorske anitgene. U skladu sa time, telo uglavnom ne proizvede odgovarajuća odbrambena antitela protiv tumora ili je reakcija preslaba da bi sprečila tumor da poraste. Na ovaj način se bolest raširi.

Danas se u svrhu istraživanja, dijagnostike i terapije raka koriste pretežno laboratorijski proizvedena antitela. S obzirom na to da se proizvode u laboratoriji, uvek ih je moguće proizvesti u istom kvalitetu i ciljano za prepoznavanje određene karakteristike ćelije.  Ćelije koje potiču od iste “roditeljske ćelije” formiraju “ćelijski klon”. Antitela proizvedena iz određenog ćelijskog klona su potpuno identična i nazivaju se MONKLONALNIM ANTITELIMA.  Pomoću antitela nije samo moguće izazvati imunološku reakciju tela, već i blokirati određene metaboličke signale, koji su bitni za rast tumora. Upravo ova karakteristika se koristi u terapiji raka.

MONOKLONALNA ANTITELA

O samoj molekulskoj strukturi monoklonalnih antitela, kao i njihovoj dijagnostičkoj primeni će biti reči u drugim tekstovima, a fokus ovog teksta je njihova primena u lečenju raka.

Monoklonalna antitela su našla svoje fiksno mesto u modernoj terapiji raka. Bitno je naglasiti da onkolozi ne koriste antitela samo da bi izazvali imunološku reakciju protiv ćelija tumora, već i kako bi blokirali izmenjene metaboličke signale koje šalje tumorsko tkivo. U ovakvim slučajevima imunološka reakcija ima sporednu ulogu. Idealni tumorski antigen bi trebao da poseduje sledeće karakteristike,  kako bi terapija monoklonalnim antitelima bila uspešna:

  • da ciljni antigen na tumorskoj ćeliji bude u što manjem broju prisutan na zdravim ćelijama, kako bi se izbegle neželjene imunološke reakcije na zdravom tkivu.
  • da ciljni antigen na tumorskoj ćeliji bude prisutan u velikim količinama.
  • tumorske ćelije ne smeju izlučivati ciljni antigen u krv: terapeutska antitela se po pravilu daju putem infuzije ili inekcije u venu, pa bi se moglo dogoditi da terapeutska antitela uhvate ciljni antigen pre nego što uopšte stignu do tumora i aktiviraju svoje terapeutsko dejstvo.

Realnost je nažalost takva da su tumor-specifični antigeni veoma retki. Većina tumorskih antigena se javlja u nekom procentu i na zdravim ćelijama.

Monklonalna antitela imaju nekoliko mehanizama delovanja:

  • MEHANIZAM ODBRANE: Vezivanje antitela na tumorsku ćeliju dovodi do imunološke reakcije. Primer za to bi bio Rituximab, koji se koristi u lečenju Non-Hodžkinogov limfoma i horonične limfatične leukemije (CLL).
  • MEHANIZAM BLOKADE: Antitela blokiraju signale koju su važni za rast tumorskih ćelija. Trastuzumab je antitelo koje npr. kod raka dojke i malignih želudačnih ćelija blokira signal koji je odgovoran za rast i širenje tumora.
  • MEHANIZAM IZGLADNJIVANJA: Blokira se angiogenza, procesa stvaranja novih krvnih sudova kroz koje bi se tumor hranio. Naime, kada tumor ili metastaza dostignu određenu veličinu, koja prelazi 2mm, postojeći krvni sudovi nisu dovoljni da bi se prehranio i on počinje da sekretuje vaskularni endotelijalni faktor rasta VEGF, koji bi trebao da pokrene rast novih krvnih sudova. Vezivanjem supstance kao što je Bevacizumab, se ovaj proces blokira. Koristi se kod nemikrocelularnog karcinoma pluća, karcinoma dojke, kancere crevnog trakta.
  • MEHANIZAM “TROVANJA”: Antitela se mogu vezati sa nekim ćelijski otrovom ili radioaktivnom supstancom i na taj način transportovati “otrov” direktno u tumorsko tkivo, pri čemu se vodi računa o očuvanju zdravog tkiva.
  • ANTITELA SA NEKOLIKO MESTA VEZIVANJA: konstruisana su od sastavnih delova dva ili tri različita monoklonalna antitela. Jedno mesto vezivanja cilja tumorski antigen, a druga citotoksične T-ćelije i druge ćelije imunog sistema. Primer ovakvog monoklonalnog antitela je Catumaxomab, za terapiju malignog ascitesa tj. tumorom uzrokovanog sakupljanja tečnosti u abdominalnoj regiji.

Problemi u primeni terapije antitelima

Na samom početku upotrebe monklonalnih antitela, naučnici su za njihovu proizvodnju uglavnom koristili ćelije miševa, na koje je ljudski organizam vrlo brzo razvijao odbrambene blokirajuće mehanizme, jer ih je prepoznavao kao strano telo. Takođe je dolazilo do teških alergijskih reakcija. Danas je taj problem prevaziđen i proizvodnjom u laboratoriji, moderna monoklonalna antitela su “humanizovana”, a životinjski delovi zamenjeni molekularno-biološkim tehnikama. Sledeći problem se odnosi na pronalaženje specifične karakteristike na ćelijama tumora, koje se u isto vreme ne javljaju na zdravim ćelijama. To je važno kako bi se sprečili negativni efekti na zdravo tkivo obolelog. Tu se dolazi do činjenice da ni ova vrsta terapije nije potpuno bezazlena. Nažalost se kod većine tumora specifični receptori nalaze i na zdravim ćelijama i to je jedan od razloga zašto za sve obolele još uvek ne postoji terapija ove vrste. Veliki tumori ili metastaze, koji imaju lošu snabdevenost krvnim sudovima,  takođe predstavljaju ograničavajući faktor, jer antitela jako teško dospevaju u unutrašnjost tumorskog tkiva i samim tim smanjuju dejstvo terapije. To znači da kod velikog broja tumora i metastaza, ova vrsta terapije nema veliki efekat. Iz tog razloga lečenje raka isključivo terapijom antitelima ni sada nije moguće, a neće biti ni u budućnosti. Uvek će to biti kombinacija hemoterapije, operacije ili zračenja, ali kod pacijenata koji jesu kandidati za imunoterapiju, ova vrsta lečenja zaista može da napravi razliku u ishodu.

Ukoliko imate pitanja ili su Vam potrebne informacije o lečenju onkoloških oboljenja putem imunoterapije u Beču pišite nam na office@medhel.at.

IZVOR:Krebsinformationsdienst, Deutsches Krebsforschungszentrum

TABELA SADRŽAJA

Zakaži besplatnu telefonsku konsultaciju

Prva konsultacija sa nama je potpuno besplatna, bez ikakve obaveze. Zakažite svoj termin za telefonski već danas.

Vodič kroz onkološko lečenje

Saznajte sve bitne informacije o lečenju karcionama na jednom mestu za 3h

SLIČNE OBJAVE

Možda će te i ovo zanimati

Saznajte sve o svom zdravlju za samo 4 sata! Total Body Scan® – vaša najbolja prevencija i sigurnost.
Aparat za protosnko zracenje i zracenje karbonskim jonima u Austriji
Protonsko zračenje i zračenje karbonskim jonima – Nova dimenzija radioterapije u Austriji
Koordinacija lecenja u inostranstvu
Koordinacija lečenja

Zakaži besplatnu telefonsku konsultaciju

 Prva konsultacija sa nama je potpuno besplatna, bez ikakve obaveze.
Zakažite svoj termin za telefonski već danas.

Pitanja za 1. posetu onkologu

Unesi svoje podatke i preuzmi besplatnu brošuru.

Pošalji nam svoju priču