Svako od nas se, bar jednom u životu, našao u situaciji da sa neugodnim osećajem izlazi iz lekarske ordinacije. Šta uraditi i kome se obratiti? Da li se konsultovati sa još nekim ili ne? Da li uopšte ima smisla zatražiti drugo mišljenje?
Za ogroman broj ljudi u svetu je traženje drugog mišljenja, nakon što je uspostavljena dijagnoza i propisana terapija, postalo deo rutinske procedure. Brojne analize, rađene na ovu temu, pokazuju da oko 20% pacijenata traži drugo mišljenje. U oblastima kao što je onkologija, taj procenat ide i do 50%. Isto tako, najskorija istraživanja su pokazala da drugo mišljenje, vrlo često, vodi ka novoj dijagnozi ili drugačijoj vrsti terapije. Drugo mišljenje se najčešće traži u onkologiji, neurohirurgiji, kardiologiji i ortopediji.
Pacijenti uglavnom strahuju da će, ukoliko zatraže drugo mišljenje, „uvrediti“ lekara, koji je na samom početku preuzeo slučaj. Želja pacijenta da se konsultuje sa drugim lekarom, uopšte ne mora da implicira nezadovoljstvo trenutnim lekarom. Vrlo često sami lekari insistiraju i predlažu konsultaciju sa još jednim specijalistom. Upravo su međusobne konsultacije, različiti pristupi dijagnozi i interpretaciji rezultata ono što, u velikom broju slučajeva, uspešno odvede ka zajedničkom cilj svih lekara, a to je oporavak pacijenta. Ukoliko se odlučite da zatražite drugo mišljenje i potom na lečenje u inostranstvu, ne prekidajte kontakt sa lekarom u matičnoj zemlji. On je veoma važna osoba tokom Vašeg lečenja.
Stručnjaci pacijentima savetuju da potraže drugo mišljenje van institucija i zdravstvenih sistema, kojima bi se obratili u normalnom slučaju. Razlog za to leži u činjenici da u nekim zemljama postoje ustaljeni pristupi tretmanu ili dijagnozi neke bolesti. Da bi dobio mogućnost novog i drugačijeg pristupa, pacijentu se preporučuje konsultacija sa specijalistima van granica matične zemlje.
Za životno ugrožene pacijente, drugo mišljenje može kao rezultat imati:
- Potpuno novu terapiju
- Manje invazivnu terapiju
- Terapiju sa manje negativnih posledica
- Pogodniju terapiju za pacijentovo trenutno stanje
Ne možete znati da li postoje i druge mogućnosti, ukoliko ih ne potražite.
Traženje drugog mišljenja je naročito važno kod dijagnoze retkih bolesti, koje zahtevaju brojne sofisticirane dijagnostičke testove. Ukoliko se dogodi, da dva lekara iznesu totalno oprečna mišljenja, pacijent treba da zatraži treće, pa i četvrto mišljenje.
Oboljenja, koja je lako dijagnostikovati, poput upale sinusa, upale krajnika i sl., obično ne zahtevaju drugo lekarsko mišljenje. Međutim, ukoliko simptomi, i pored propisane terapije, ne nestaju, nije loše razmisliti o konsultaciji da drugim lekarom. Drugo mišljenje može biti vrlo korisno u slučajevima gde je dijagnoza nejasna ili se radi o retkom oboljenju, kao i kada je predviđena terapija veoma rizična i/ili sa velikim brojem negativnih posledica po pacijenta.
Stručnjaci jedne klinike u Klivlendu, koji se pretežno bave reevaluacijom rezultata, kažu da se u otprilike 11% slučajeva u potpunosti ne slažu sa dijagnozom, u 24% predlažu minimalne promene, a 16% slučajeva drastične promene u terapiji. Ovaj procenat uopšte nije mali i definitivno tera na razmišljanje.
Priča o drugom mišljenju ima i drugu stranu. U svom nastojanju da dođu do prave dijagnoze i najbolje terapije, neki pacijenti gube orijentaciju. Prikupljanjem ogromnog broja različitih mišljenja, dovode sebe u situaciju još veća zbunjenost I nesigurnosti. U takvom stanju, nije moguće doneti ispravnu odluku. Da bi se ovo izbeglo, vrlo je važno ostati fokusiran i pažljivo izabrati ustanove kojima ćete se obratiti.
Ne prepuštajte ništa slučaju. Pitajte. Tu smo da Vam pomognemo.
